Jugoslovenska vojna industrija nekada je mogla da konkuriše i najmoćnijim državama.  Ponos nekadašnje jugoslovenske vojne industrije tenk M 84 i danas privlači veliku pažnju. Kuvajta je nabavio 149 ovih tenkova, druge zemlje su to takođe htjele.

Međutim, otezanje s poslom i raspad SFRJ uticali su da propadne jedan od najunosnijih poslova te zemlje – prodaja tenka M-84 i licence Pakistanu.

Zašto Pakistanu?

Zbog stalnih problema s Indijom, Pakistan je morao da nabavlja savremeno naoružanje. Postalo je jasno da Indija kreće u razvoj sopstvenog tenka, na bazi sovjetske licence za tenk T-72M. Pakistan je shvatio da njegovi tenkovi ne mogu konkurisati tenku T-72. Zbog toga su vojne delegacije Pakistana ubrzano krenule da pronađu pogodnu ponudu za kupovinu ili za otkup licence savremenog tenka (Rusija, Ukrajina, NR Kina, SAD).

Pokušaj da kroz saradnju s Kinom razviju novi tenk nije obećavao. Pakistanci su tada preko posrednika saznali i za jugoslavenski tenk M 84, koji su odlučili da testiraju. U ljeto 1990. godine u Pakistan je otišla tajna jugoslovenska delegacija kako ne bi bilo zamjeranja Indijcima, s kojima su imali odličnu saradnju.

Sa delegacijom su poslata i dva tenka P1 i P2 da demonstriraju borbene kvalitete i da se obuči pakistanska posada, za rukovanje i gađanje tenkom M 84A.

Posjeta je počela razgovorom o tenku M-84. Svemu je dat poseban značaj, jer je delegaciju primio načelnik glavnog stožera. Pred njim i njegovim saradnicima održana je prezentacija od sat i po vremena i pomno je bilježena svaka informacija. Poslije završetka sastanka krenulo se u testiranje tenka.

Tenkovi oduševili Pakistance

Kod tenkova pripremanih za prezentaciju sve tolerancije su pooštrene za deset puta, tako da su bili u savršenom stanju. Oba M-84 ispitivana su tokom vožnje po pjeskovitom i močvarnom zemljištu i sa njima je pređeno 1.600 km pri temperaturama od 45 do 50 stepeni.

Prilikom vožnje po pijesku i pustinji dizana je velika prašina, ali nije bilo nijednog kvara tenka, a čišćenje filtera za vazduh obavljeno je poslije 800 km vožnje. Na ostalim uređajima tenka nije bilo kvarova niti potrebe za intervencijom mehaničara. Izuzetak je bila zamjena jednog blatobrana, koji je deformisan, kada je vozio pakistanski vojnik i udario u neko drvo, koje je bilo rijetkost u tom ambijentu.

Detaljno su obavljena ispitivanja savladavanja vodenih prepreka, efikasno stvaranje dimne zavjese, tegljenje tenka i vuča, samozakopavanje, provjera manevarskih sposobnosti. Iz tenka su izvođena pripremna gađanja iz umetnute cijevi 12,7 mm, s mjesta i u pokretu u režimu stabilizacije, na stacionarne i pokretne mete na daljinama od 600-750 m.

Gađanja iz topa s municijom 125 mm izvođena su danju i noću, na stalne i pokretne mete na daljinama od 1.700-2.290 m danju, na nepokretne i pokretne mete, a noću sa sve tri vrste projektila na daljinama od 970-1.365 m. Neka gađanja iz tenka je lično izveo pakistanski brigadni general Hak.

Bolji od američkog tenka

Zapovjednik tenkovske divizije, general Mahmud A. Durani kasnije načelnik Uprave OJ i pregovarač o kupovini tenkova M-84A gađao je sa 3 TF projektila, u režimu elektronika i stabilizacija, na metu na daljini 1.700 m, sva tri pogotka u metu.

Takođe, od svih radio-stanica s kojima su pakistanski tenkovi trebalo da budu opremljeni najbolje se pokazala jugoslovenska radio stanica, Čajevačka, RUT-1, odnosno PD9, pa su odmah počele neke narudžbe za tu radio stanicu.

– Upoznat sam s rezultatima ispitivanja, i nakon uvida u tenk, mogu reći da imate odličan tenk. Nastojat ćemo da ga što prije dobijemo – rekao je tadašnji pakistanski ministar odbrane.

Pakistanci su testirali i američki M1A1 Abrams, koji, prema izjavama pakistanskih oficira imao brojne zastoje i kvarove, a pokazao je i slabiju preciznost. Neki pakistanski zvaničnici su kazali jugoslovenskim predstavnicima da M1A1 “Abrams” nije pokazao više od 10% onoga što je pokazao M-84A, pa su jugoslovenski tenk zavoljeli kao svoj.

Propast pregovora

U Beogradu se krajem 1990. godine razgovaralo o ugovorima za kupovinu tenkova M-84A i o proizvodnji istih u Pakistanu. Pakistan je zanimala kupovina 250 tenkova M-84A te saradnja i druga tehničko-tehnološka pitanja.

– Iz srca smo ga zavoljeli. Govorim kao general i tenkista. Gađao sam s tri projektila, i sa sva tri pogodio mete. Želim da uvjerim našeg načelnika GŠ da je M-84A najbolje rješenje za Pakistansku armiju, zato ću mu predložiti da sklopimo ugovor o kupovini tenka s vama – rekao je general Durani.

Na veliku žalost, do potpisa o početku još jednog velikog posla koji bi SFRJ donio skoro milijardu dolara nije došlo jer je došlo do nesuglasica oko plaćanja preko robne razmjene, na što SFRJ nikako nije htjela da pristane, pa se otezalo s ugovorom. U međuvremenu je uslijedio raspad SFRJ, a Pakistan je nastavio saradnju sa Kinom.

Da su stvari krenule drugačijim tokom, ovo bi zasigurno bio jedan od najvećih izvoznih uspjeha SFRJ da ne govorimo koliki bi uticaj imao na ukupna ekonomska kretanja u samoj državi. Osim toga, kako to obično biva, jedno inostrano tržište obično otvara i drugo jer se  zadovoljne mušterije lako prepoznaju. U vojnom smislu, tadašnja Jugoslavija bi sigurno postala još ozbiljniji svjetski igrač.

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here