Šta to danas najbrže zastarjeva? Jedan od tačnih odgovora je zasigurno – tehnologija.

Mediji za prenos podataka, muzike i video sadržaja se mijenjaju iz godine u godinu, a oni koji su korišteni unazad deset, dvadeset i više godina su već kandidati za neku zanimljivu muzejsku postavku.

VHS, audio kasete, floppy diskovi i uz njih kasetofoni, video playeri i rekorderi, walkmani i prvi PC računari. EH,da … kada današnjoj djeci date neke od navedenih relikvija 80-ih rijetko da će neko od njih shvatiti za šta su služili odnosno kako su se koristili. Ali takva je sudbina tehnologije, njen vijek trajanja je relativna kategorija.

Prve stvari koje su djeca iliti tinejdžeri tog vremena morali da nauče bile su vezane za audio kasete. Taj medij je na priločno jednostavan način omogućavao da se ‘uhvate’ omiljeni hitovi koje smo slušali gdje drugo nego na radiju. Prst kao zapeta puška na crvenom ‘obaraču’ na kojem piše ono REC. Kada se na radiju začuju prvi taktovi dugo čekane pjesme – stisnemo i molimo Boga da nešto ne prekine pjesmu koju smo upravo počeli snimati. A to je bio vrhunski uspjeh – doći na zabavu sa kasetom na kojoj je snimljena čitava pjesma bez ikakvih upadica radio voditelja ili sličnih budalaština.

U nastavku slijedi mali pogled na neke lako prežaljene ali ne i zaboravljene medije na koje smo pohranjivali podatke.

Kasetofon Commodorea (sa tim dobro poznatim logo-om) u kom su se vrtile kasete bio je jedan od prvih široko dostupnih i cjenovno prihvatljivih formata na kojem su se u školi distribuirale igre za “komodorce”. Pojavio se početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a na jednu stranu audio kasete trajanja 30 minuta mogao je pohraniti “čak” 100 kB podataka. Kasnije je to povećano do “ogromnih” 1000 kB. Sjećate li se toga? Kalibrirate glavu, pronađete pravo mjesto na kaseti, učitate igru, i onda razvaljujete po Commodoreu dok mlađi brat kasetu premotava olovkom …

Floppy diskete. Legendarni medij za prenos podataka na koji je svojevremeno moglo stati nekoliko baza podataka, programa ili igara za, recimo, 386-icu. Bile one “velike” od 5,25 inča ili “male” od 3,5 inča, zasigurno ste ih po kući imali barem nekoliko desetaka. Danas ih pamtimo tek po tome što su dale izgled ikoni “save” u Windowsima, te po karakterističnim zvukovima koje je proizvodio pogon dok ih je učitavao – a pomoću kojeg neki danas znaju i zasvirati.

Video Home System (poznati VHS) je standardizovani format za snimanje i reprodukciju analognih video traka, a upoznali smo ga krajem 80-tih.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI …

Dobri stari VINIL: Kako se to prave ploče

Mnogi će sa oduševljenjem priznati kako nije bilo boljeg zvuka od onog kojeg su proizvodile dobre stare LP ploče! I danas, kada audio tehnologija ima kvalitet koji je do samo prije desetak godina bio nezamisliv, mnogi ljubitelji muzike iz zlatnog doba vinila i dalje čuvaju svoje omiljene albume kupljene nekada davno.

Knjižare i prodavnice muzičkih instrumenata bile su okupirane brojnim kupcima nakon što bi u prodaju bio pušten album omiljene grupe ili pjevača. Današnji kolekcionari u svojim arhivama imaju dobro očuvane primjerke koji su se ljubomorno čuvali i koristili samo u posebnim prilikama. Neki od njih su ploču presnimavali na audio kasete pa je tako čuvali od vrlo vjerovatnog paranja dotrajalom gramofonskom iglom ili neopreznim rukovanjem. Potražnja za pločama se posljednjih godina povećava pa se čak i neke stare fabrike vinila ponovo aktiviraju kako bi se udovoljilo publici. Nije da se tu sad radi o mega tiražima koji su bili prisutni 70-tih i 80-tih ali raduje činjenica da se ljudi interesuju za ploče čiji je zvuk po mnogima ostao neprevaziđen i do danas.

Evo i jednog videa koji će vam otkriti najveću tajnu – kako se to prave ploče!

 

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here